Paradoks prilagodljivosti: Na koji način lideri trebaju pristupiti izazovima

Nove situacije se često ne mogu suočiti sa starim rješenjima. Ovo je paradoks prilagodljivosti: kada nam je najpotrebnije da učimo, mijenjamo se i prilagođavamo, najvjerovatnije ćemo pristupiti starim rješenjima koji nisu prilagođeni našoj novoj situaciji, što će dovesti do lošijih odluka i neefikasnih rezultata.

Jelena Plivelic
Paradoks prilagodljivosti: Na koji način lideri trebaju pristupiti izazovima

U nepoznatim situacijama sa visokim ulozima može biti teško ostati miran i otvorenog uma. Naša instinktivna reakcija je da se držimo onoga što je radilo za nas u prošlosti. To je normalno i može dobro da funkcioniše u poznatim situacijama. Izazov je u tome što nove situacije pod visokim pritiskom često stvaraju nivo anksioznosti koji pokreće same reakcije koje nas ograničavaju, gušeći inovacije. U nastavku teksta pročitajte neke vještine koje treba razviti da biste postali prilagodljiviji.

Kako možete početi? Postoje tri glavna elementa za praktikovanje smirenosti:

Agilnost učenja podrazumijeva učenje iz iskustva, eksperimentisanje sa novim taktikama, traženje i učenje iz povratnih informacija i primjenu ovih lekcija u realnom vremenu na nove situacije. Princip je da lideri moraju da uče čak i u najizazovnijim okolnostima.

Dakle, umjesto da pokušavate da imate spreman odgovor za sve teške, neočekivane izazove, pristupite im sa radoznalošću i otvorenog uma. 

Emocionalna samoregulacija je sposobnost prepoznavanja, razumijevanja, upravljanja i usmjeravanja emocija na produktivne načine razmišljanja i djelovanja. Istraživanja su pokazala da lideri sa većom emocionalnom samoregulacijom rade znatno bolje, kao i njihovi timovi. Prije nego što budete mogli da regulišete svoje emocionalne reakcije, prvo morate da postanete svjesni šta ih pokreće i šta vam ovi odgovori govore, jer oni mogu pružiti veoma vrijedne informacije. Pokušajte da vodite dnevnik nekoliko dana, zapisujući trenutke u kojima se osjećate emocionalno potaknutim i opišite svoje misli, tjelesne senzacije i postupke u toj situaciji. Poslije nedelju dana, imaćete nekoliko ovih unosa i možete početi da vidite obrazac. Tada možete početi da regulišete, učeći ne samo da obrađujete beskorisne emocije, već i da se osjećate prijatno sa neprijatnostima koju oni donose.

Dvostruka svijest je integracija unutrašnjih okolnosti (iskustva, misli, emocija i odgovora) i spoljašnjih (objektivno čitanje situacije i onoga što ona zahtijeva). Integrišemo dvije važne stvari — svijest o sopstvenim emocijama, pretpostavkama i reaktivnim navikama, posebno pod pritiskom, i prirodu situacije sa kojom se suočavamo. Uzimajući trenutak da sagledamo sebe i situaciju, bolje razumijemo ne samo naše prave motive i namjere, već i šta situacija zahtijeva, i kako će nam naše navike i tendencije poslužiti u ovom trenutku. Ovo vam omogućava da posmatrate sebe dok ste u akciji — a zatim uskladite svoje odgovore sa zahtijevima trenutka.

Ovdje dolazi na scenu vježbanje emocionalne regulacije. Što više postanete svjesni sopstvenih pokretača, kao i onoga što možete da naučite u pokretu, to ćete više moći da zastanete i razmislite o tome šta situacija zapravo zahtijeva. Čak i samo postavljanje pitanja: „Šta ova situacija zahtijeva? Šta je najkorisnije za ovaj problem?" je sama po sebi tehnika za regulisanje sopstvenih emocija.

Fleksibilno napredovanje između razmišljanja o situaciji i razmišljanja o tome šta vam je potrebno da biste je riješili nije samo efikasan odgovor na situaciju, već je i efikasan odgovor da se pripremite za uspjeh.

Možete naučiti da posjedujete sve gore navedene vještine uz razmišljanje, zdrave navike, svijest i praksu. Velika transformaciona promjena je teška i vježbanje možda neće doprinjeti savršenstvu, ali će rezultat svakako biti bolji.

Izvor