Brze promjene nisu nužno loše za timove

Brza promjena ne mora nužno da se pretvori u osjećaj preopterećenosti. Drugačiji pristup ovom scenariju je da se on shvati kao potencijalna prilika. Ključ za preokret leži u njegovanju dvije fundamentalne osobine: razmišljanju o rastu i visokom koeficijentu prilagodljivosti.

Jelena Plivelic
Brze promjene nisu nužno loše za timove

Način razmišljanja o rastu je uvjerenje da sposobnosti nisu fiksne, već da se mogu razviti kroz upornost i naporan rad. Ova perspektiva pomijera izazove od prepreka ka mogućnostima za učenje i razvoj.

Visok koeficijent prilagodljivosti, s druge strane, govori o nečijoj sposobnosti da se ponovo nauči i promijeni pravac u susret novim informacijama. Radi se o hrabrosti, otpornosti i mentalnoj fleksibilnosti da se shvati paradoksalni svijet i vidi ljepota u suprotnosti.

U nastavku teksta pročitajte nekoliko savjeta kako spremno prihvatiti promjene i to shvatiti kao jedinstvenu priliku za rast i razvoj vašeg tima.

Izazov razmišljanja o rastu.

Postavite nedeljni ili mjesečni „izazov razmišljanja o rastu“ gdje se članovi tima podstiču da izađu iz svojih zona udobnosti i isprobaju nešto novo. Ovo može biti bilo šta, od učenja nove vještine do preuzimanja vođstva na projektu van njihovog uobičajenog djelokruga.

Radionice spremnosti za promjene.

Organizujte interaktivne radionice koje simuliraju nepredvidive situacije ili brze promjene. Podijelite svoj tim u manje grupe i dajte im scenarije u kojima treba da se prilagode iznenadnoj promjeni—to može biti promjena u smjernicama projekta, tržišnim uslovima ili dinamici tima.

Prihvatanje razmišljanja istraživača.

Kada smo opremljeni načinom razmišljanja o rastu i visokim koeficijentom prilagodljivosti, možemo razmišljati kao istraživači, tretirajući svaki izazov kao uzbudljiv eksperiment iz kojeg možemo učiti.

Kretanje novim putevima: zajedničko kreiranje i projektovanje.

Kako tradicionalne granice u obavljanju poslovanja nestaju, organizacije i radnici mogu zajedno da stvaraju, inoviraju i ponovo zamišljaju svoje puteve.

Što je još važnije, ovaj način razmišljanja zahtijeva od nas da osmislimo strategije sa pristupom usredsređenim na čovjeka, dajući prioritet ljudskim rezultatima. Ovo može značiti bilo šta, od poboljšanja ravnoteže između posla i privatnog života, njegovanja kreativnosti ili promovisanja inkluzivnosti.