Pristupite našem sadržaju koji za Vas pišu žene od uticaja!
Prijavite se besplatno
Postoji faza u karijeri o kojoj rijetko razgovaramo, bez obzira na pol. U početku sve ima posebnu energiju, novi projekti, prvi uspjesi, izazovi koji nas testiraju, osjećaj da gradimo nešto svoje. Postoji adrenalin koji nas pokreće, taj poseban entuzijazam i trenutak kada ulazimo u nepoznato, kada dokazujemo sebi da možemo više, radimo puno, učimo brzo, pomjeramo granice za koje nismo ni znali da postoje.
Taj osjećaj dinamike postane dio našeg identiteta, naviknemo se na tempo, na izazove, na stalno kretanje naprijed. A onda, jednog dana, nešto se promijeni.
Ne desi se velika kriza, nema dramatičnog preokreta, projekti se i dalje dešavaju, rezultati dolaze, karijera ide svojim tokom, ali duboko u sebi počnemo osjećati nešto drugačije, ili možda nešto što je dugo bilo tiho.
Shvatimo da nas stvari koje su nas nekada pokretale više ne uzbuđuju na isti načina, a adrenalin nestaje.
I tada se pojavi pitanje koje pogađa sve nas:
Šta sada?
Dugo sam mislila da je to znak umora ili zasićenja, a da budem iskrena sa vremenom sam shvatila da to često nije kraj motivacije, nego početak jednog mnogo dubljeg procesa. To je trenutak kada prestajemo trčati samo za ciljevima i počinjemo tražiti smisao.
Godinama nas pokreće ideja uspjeha, napredovanje, veća odgovornost, novi projekti i dok idemo ka tim ciljevima, rijetko se zaustavimo i zapitamo: da li nas ovo i dalje ispunjava?
Kada uzbuđenje nestane, često mislimo da je problem u poslu ili okruženju, ali vrlo često je razlog nešto drugo, mi smo se promijenili. Ono što nam je nekada bilo dovoljno, danas više nije, i to je potpuno prirodno.
U takvim trenucima mnogi pokušavaju pronaći rješenje u još većem i bržem tempu, novi projekti, dodatne obaveze, još više aktivnosti, kao da pokušavamo ponovo proizvesti adrenalin koji smo nekada osjećali, ali energija se rijetko vraća na taj način.
Energija se vraća kada zastanemo, onda kada sebi damo prostor da razmislimo gdje smo stigli i šta zaista želimo dalje. Onog momenta kada počnemo slušati sebe, a ne samo očekivanja drugih, počinje nova faza.
Karijera nije statična stvar, ona se razvija zajedno sa nama. Kako rastemo, mijenjaju se naše potrebe, motivacija i način na koji definišemo uspjeh. Upravo zato faza u kojoj preispitujemo pravac može biti jedna od najvažnijih u profesionalnom životu.
To je trenutak kada počinjemo postavljati drugačija pitanja, ne samo: šta je sljedeći korak? Nego:
Odgovori na ta pitanja ne dolaze uvijek brzo. Ponekad, a možda i često je potrebno vrijeme da se ponovo povežemo sa sobom. Upravo u tom procesu desi se da pronađemo novu energiju.
Možda kroz drugačiji način rada, kroz projekte koji imaju dublji značaj i promjenu perspektive o tome šta uspjeh znači za nas danas.
Karijera nije samo niz postignuća, to je put koji nas, prije svega, uči ko smo. I ponekad je upravo trenutak kada nas ništa više ne uzbuđuje kao prije znak da je vrijeme za novu fazu, ne onu koja se zasniva samo na adrenalinu i brzini, već na jasnoći, svrsi i autentičnosti.
Kada se ponovo vratimo sebi, vraća se i onaj osjećaj koji nas je nekada pokretao. Samo ovaj put, iz mnogo dubljeg razloga.
.jpg&w=250)
.jpg&w=250)
