Intervju sa Doc. Dr. Nikoletom Đukanovic (Univerzitet Donja Gorica): Znanje koje inspiriše, vodi i oslobađa

U svijetu koji se brzo mijenja, obrazovanje više nije samo prenošenje činjenica – ono je putovanje koje oblikuje karakter, budi hrabrost i razvija kritičko mišljenje. Danas, profesori nisu samo predavači, već mentori, vođe i inspiracija mladima koji traže svoj put u kompleksnoj stvarnosti. U takvom izazovu krije se i nada: mladost koja je spremna da preispituje, angažuje se i stvara promjene.

Anastasija Vujošević info@zeneoduticaja.com
Intervju sa Doc. Dr. Nikoletom Đukanovic (Univerzitet Donja Gorica): Znanje koje inspiriše, vodi i oslobađa

Doc. dr Nikoleta Đukanović otkriva koliko je važno njegovanje autentičnosti, povjerenja i slobode u amfiteatru i gdje se rađaju budući lideri i društveno odgovorni građani. Jer, prava snaga obrazovanja nije u znanju koje se pamti, već u hrabrosti da se misli svojom glavom i djeluje sa integritetom.

1.ŽENE OD UTICAJA: Kao dugogodišnja profesorica na Humanističkim studijama, kako doživljavate ulogu savremenog profesora – da li on danas mora biti više od predavača, možda i mentor, lider ili uzor?

Nikoleta Đukanović: Uloga profesora u savremenom obrazovnom sistemu daleko prevazilazi puko prenošenje znanja. Iako su u svim fazama obrazovanja nastavnici od ključne važnosti, od vaspitača i učitelja pa sve do profesora, univerzitetski predavači imaju posebnu odgovornost. Pred studentima se ne smije nalaziti samo neko ko poznaje gradivo, već kompletna ličnost: načitana, elokventna, obrazovana, otvorena, s vizijom i integritetom. Univerzitetski profesori oblikuju slobodno i kritičko mišljenje, podstiču preispitivanje stvarnosti i hrabre promjene. Iako njihov zadatak nije da vaspitavaju, trebalo bi da inspirišu, osnažuju i pomognu mladima da prepoznaju i razviju sopstvenu snagu. U tome su ključne savremene kompetencije nastavnika: sposobnost mentorstva, vođenja i autentičnog djelovanja koje može biti uzor.

2. ŽENE OD UTICAJA: Koji su najveći izazovi u radu sa današnjom generacijom studenata, posebno kada govorimo o njihovoj motivaciji, interesovanjima i društvenoj angažovanosti?

Nikoleta Đukanović: Današnja generacija studenata suočava se s brojnim izazovima, a među najizraženijima su nedostatak unutrašnje motivacije, površnost u pristupu znanju, oslanjanje na tehnologije uz sve manju sposobnost dubokog fokusa i empatije. Postoji tendencija da se forma stavlja ispred suštine, a apatija, pasivnost i nezamjeranje sve češće zamjenjuju zdravi bunt i aktivizam. Posebno zabrinjava pojava sve konzervativnijih društvenih i političkih stavova, i to u generaciji koja, paradoksalno, živi liberalnije nego ikada.

Ipak, ono što daje nadu jeste većina - mladi ljudi koji su pametni, hrabri, elokventni i čvrstog integriteta. Oni poštuju autoritete, ali misle svojom glavom. To su ljudi koji bi mogli biti temelj progresivne Crne Gore, i šteta je što mnogi od njih napuštaju zemlju u potrazi za dostojnijim prostorom za lični razvoj.

3.ŽENE OD UTICAJA:  Kako prepoznajete i razvijate liderski potencijal kod mladih ljudi u akademskom okruženju? Da li postoji metodologija koja vam je posebno bliska u tom procesu?

Nikoleta Đukanović: Ne postoji univerzalna metodologija, sve počinje i završava se u povjerenju. Prepoznavanje i osnaživanje liderskog potencijala zahtijeva vjeru u mlade i spremnost da ih podržimo da misle svojom glavom, da biraju i oblikuju stvarnost u kojoj žive. Mnogi od njih posjeduju izvanredne liderske sposobnosti, ali ostaju zarobljeni u zoni komfora. Često je razlog tome porodično okruženje i autoritarni obrazovni sistem koje mladima nameće poslušnost, a ne podstiče odgovorno građanstvo.

Nažalost, u obrazovnom sistemu još uvijek postoji strah, strah od profesora ili drugih autoriteta koji neće tolerisati kritički stav, javnu riječ ili razliku u mišljenju. Dok god bude tako, teško ćemo imati društveno angažovane i hrabre mlade lidere. Ipak, imam sreću da dolazim sa Univerziteta koji njeguje drugačiji pristup, gdje su slobodna misao, autonomija i integritet vrijednosti koje se ne kompromituju.

4. ŽENE OD UTICAJA: U vremenu sveopšte dezinformisanosti i površne komunikacije, kako obrazovni sistem može motivisati mlade da razmišljaju kritički i preuzmu aktivne uloge u društvu?

Nikoleta Đukanović: Ključni problem nije samo u dezinformacijama ili površnoj komunikaciji, već u našem obrazovnom sistemu koji ne podstiče kritičku misao, već je često guše. Ako ne gradimo prostor za dijalog, za pitanje „zašto“, ako ne nudimo alatke za analizu i preispitivanje stvarnosti, nego samo očekujemo reprodukciju istih stavova, tada stvaramo poslušnike, a ne građane. Mlade moramo učiti da misle, prepoznaju obrasce manipulacije, da preispituju, i da to čine hrabro i argumentovano.

5.ŽENE OD UTICAJA: Koju ulogu igra emocionalna inteligencija u predavačkom radu i odnosu sa studentima – i kako je njegujete kod sebe i kod njih?

Nikoleta Đukanović: Emocionalna inteligencija je stub kvalitetnog obrazovanja. Bez empatije, samosvijesti i sposobnosti da prepoznamo emocionalne nijanse u komunikaciji, nema ni pravog odnosa sa studentima. Trudim se da kod sebe njegujem svijest o odgovornosti koju nosi svaki susret sa mladima, a kod njih razvijam osjećaj međusobnog uvažavanja, odgovornosti prema zajednici i spremnosti na refleksiju. To je dug proces, ali ključan za razvoj zaokružene ličnosti.


6.ŽENE OD UTICAJA: Kada govorimo o metodama motivacije, šta se prema Vašem iskustvu pokazalo kao najefikasnije u radu sa studentima danas?

Nikoleta Đukanović: Najefikasnije je kada studentima damo prostor da biraju, da predlažu uslove pod kojima studiraju, da slobodno iznose mišljenje, da uče kroz iskustvo i preuzimaju odgovornost. Važno je da budu svjesni svojih kvaliteta, da koriste svaku priliku za učenje, usavršavanje, razmjenu, mobilnost, praksu, ali i da se vrate, jer je Crnoj Gori potrebno njihovo znanje i energija. Motivacija dolazi iz osjećaja smisla, a to obrazovni sistem mora da njeguje.

7.ŽENE OD UTICAJA:  S obzirom na sve brži tehnološki napredak, kako vidite balans između tradicionalnih vrijednosti humanističkih nauka i potreba savremenog društva?

Nikoleta Đukanović: Humanističke nauke su više nego ikada važne, jer razvoj, tehnologija i napredak bez etike, empatije i kritičke misli može biti i opasna. Savremeno društvo traži brzinu i efikasnost, ali ne smijemo dozvoliti da to bude nauštrb dubine, razumijevanja i suštine. Balans se postiže kada humanistiku posmatramo kao temelj svake ozbiljne društvene i tehnološke inovacije.

 

8.ŽENE OD UTICAJA: Da li smatrate da je liderstvo u obrazovanju dovoljno prepoznato i podržano – i kakvu ulogu Vi kao profesorica imate u oblikovanju budućih lidera?

Nikoleta Đukanović: Nažalost, u Crnoj Gori liderstvo u obrazovanju još nije dovoljno prepoznato, a posebno ne kada dolazi od žena. U nauci su žene i dalje u drugom planu, često ignorisane ili omalovažavane. Dodatno, prisutna je pojava da profesori studentima poručuju: „Vi ste mladi, pa ne znate“ – što je potpuno neprihvatljivo. Sa druge strane, ako podstičete studente na slobodu mišljenja, vrlo brzo postajete „problematični“. Moja uloga je upravo suprotna: da im dam glas, prostor i vjetar u leđa da budu ono što već jesu – budući lideri.

9. ŽENE OD UTICAJA: Možete li podijeliti neko lično iskustvo kada ste osjetili da ste zaista motivisali studente na dublju promjenu, bilo u razmišljanju ili djelovanju?

Nikoleta Đukanović: Takvih trenutaka je mnogo. Jedan od najznačajnijih bio je kada su nedavno studenti jasno i argumentovano izrazili protivljenje posjeti univerzitetske delegacije iz države koja je bila u ratnom konfliktu. Iako sam imala drugačiji stav, bila sam izuzetno ponosna na njihovu hrabrost, artikulisanost i integritet. To je bila škola odgovornog građanstva, i meni kao profesorki, potvrda da naš rad ima dubokog smisla.

10.ŽENE OD UTICAJA: Kakvi su Vaši planovi i vizije za budućnost kada je riječ o razvoju mladih, unapređenju nastave i jačanju humanističkog pristupa u obrazovanju?

Nikoleta Đukanović: Moja vizija je obrazovni sistem u kojem se znanje ne uči napamet, već se živi. Gdje profesori ne guše inicijativu, već je njeguju. Gdje mladi ne odlaze iz države jer su obeshrabreni, već ostaju jer vjeruju da mogu nešto promijeniti. Nastaviću da radim na osnaživanju inkluzivnog pristupa, jer on nije luksuz, već preduslov za razvoj pravednog, slobodnog i empatičnog društva.

 

Zabranjeno kopiranje ili preuzimanje djelova intervjua bez dozvole autorke.