Žene su istinski revolucionari, moderni mistici i lideri neophodni za društveni preporod

Na Vanjinim radionicama sam bila prije par godina kada sam doživjela poslovni slom tzv. burn out i imala gomilu izazova pred sobom. Njena energija i savjeti su me baš ohrabrili i dali neke nove pravce kojima i danas idem. Ova dostupna, stučna i božanstvena žena je meni i mojim saradnicima bila prva na listi za intervju. Uživajte čitajući. Ako vam nešto ne bude jasno, slobodno ponovo pročitajte jer svaka riječ ove žene je posebna mudrost.

Nada Stojanović
Žene su istinski revolucionari, moderni mistici i lideri neophodni za društveni preporod

„Moj životni put je u mnogim sekvencama vrlo neobičan, jer mi se čini da sam u svojih 40 godina proživjela već 100 života, a sa druge strane mogu reći da je u nekim drugim sekvencama to razvojni put svake žene. Biti „uspješna žena“ u modernom dobu znači nositi se sa jedne strane sa ogromnim očekivanjima, kritikama i banalizacijom tog istog uspjeha, a sa druge strane sa prolaznošću i prazninom koju uspjeh donosi. Na Balkanu uspjeh žene ima još jednu mističnu notu koja rijetko postoji na zapadu, jer joj se pridodaju nevidljiva muška mitska bića, kada ne može da se pronađe odgovor na pitanje – koji muškarac stoji iza njenih rezultata. A žena će biti neophodna u narednom periodu za društveni preporod.“ psihološkinja i pedagoškinja Vanja Bokun Popović, za #zeneoduticaja

#ZENEODUTICAJA: Da li biste mogli za našu zajednicu žena koje prave uticaj da podijelite detalje vašeg životnog puta i kako to biti uspješna žena na Balkanu?

BOKUN POPOVIĆ: Moj životni put je u mnogim sekvencama vrlo neobičan, jer mi se čini da sam u svojih 40 godina proživjela već 100 života, a sa druge strane mogu reći da je u nekim drugim sekvencama to je razvojni put svake žene. Rođena sam u Sarajevu, u gradu koje mi je podario predivno djetinjstvo i usadio vrijednosti od kojih ne odstupam u životu. No, početak rata je u mom životu pokrenuo ritam radikalnih promjena koje su do sada nastupale neočekivano i nepozvano na svakih 10 godina. Prvih 10 godina sam rasla u Sarajevu, sljedećih 10 u Beogradu, sljedećih 10 u SAD i najzad proteklu deceniju sam provela na Balkanu – između Crne Gore i Srbije. Svaka od tih faza je nosila izvjesno breme patnje, bola i neočekivanih preokreta i svaka me je malo primorala, a puno inspirisala da prevazilazim i sebe i okolnosti. Sa jedne strane ostala sam posvećena obrazovanju kao neprolaznoj vrijednosti koju je teško pojedincu oduzeti i sa te strane nosim preko 15 godina visokog akademskog i stručnog školovanja (diplomirani sam ekonomista, nosilac dva mastera, iz pedagogije i psihologije, integralni psihoterapeut i za koji dan branim doktorat u Americi). Sa druge strane ostala sam posvećena građenju karaktera u želji da u momentu odlaska sa ovog svijeta mogu slobodno da kažem: „Bože, iskoristila sam sve talente koje si mi dao.“[1]  Spoj ova dva pravca sa željom da budem doprinos građenju zdravog društva me je odveo na put samostalnog preduzetništva na kojem sam od 2012. godine kada sam napustila dobro plaćeni posao u Njujorku i otisnula se u svijet.

Biti „uspješna žena“ u modernom dobu znači nositi se sa jedne strane sa ogromnim očekivanjima, kritikama i banalizacijom tog istog uspjeha, a sa druge strane sa prolaznošću i prazninom koju uspjeh donosi. Na Balkanu uspjeh žene ima još jednu mističnu notu koja rijetko postoji na zapadu, jer joj se pridodaju nevidljiva muška mitska bića, kada ne može da se pronađe odgovor na pitanje – koji muškarac stoji iza njenih rezultata.  Tako da balkanska uspješna žena u očima okoline dobija nadljudske sposobnosti – da pored hiljadu ruku kojima postiže da bude sve što jeste, ona takođe ima vremena za tajne ljubavnike koji joj nabacuju poslove, večere sa lobistima i magijske rituale.

#ZENEODUTICAJA: Kažu da je ženama teže da dožive pad, pa da ponovo pronađu snagu i pokrenu se. Kako je vama bilo u najtežim trenucima? 

BOKUN POPOVIĆ: Posljednjih godinu dana se kroz predavački rad posvećeno bavim širenju znanja iz oblasti Futuringa, jer je sve više pojedinaca koji pod pritiscima modernog doba iskušavaju ,,ispadanje iz šina” koje za neke bude poziv na istinu, a za neke druge totalni pad. Kroz Futuring možemo da se upoznamo sa principima koji nam pomažu da donosimo bolje odluke u sadašnjem trenutku, kako bismo mogli da živimo kvalitetnije Budućnosti u nekom budućem sadašnjem trenutku.

Kada doživimo pad, susrijećemo se sa posljedicama odluka koje smo donijeli u prošlosti nemajući svijest o tome da smo mogli i drugačije – da nijesmo morale toliko da radimo, da smo mogle da kažemo NE, da smo mogle da damo otkaz, da smo mogle da izađemo iz nezdrave situacije, itd.  Drugim riječima, donosile smo odluke koje su nam opljačkale Budućnost.  U padu se susrijećemo sa svojim slabostima, često osuđujući sebe i druge sve dok – ne preuzmemo ličnu odgovornost za sopstveni život i počnemo da ga mijenjamo. Jedan od principa Futuringa nas podsjeća da je najbrži put iz pada, kada dotaknemo dno (takozvana Mračna Budućnost) do ispunjavajućeg, autentičnog izraza (takozvana Brilijantna Budućnost) i ovo je potvrđeno kroz višedecenijsku praksu. 

No, ono na šta moram da upozorim je da nemamo svi iste biološke kapacitete da se nosimo sa padom.  Nekima od nas je potrebna profesionalna pomoć, više podrške i razumijevanja i zato je neophodno da smo tu jedni za druge.  Ljudskost, dobročinstvo, dobronamjernost su samo neke od vrijednosti, koje kada oživimo u svom životu, vode nas u stvaranje zdravijeg i humanijeg društva

Vanja Bokun Popović

#ZENEODUTICAJA: Napisali ste i knjigu ,,Mi gradimo novi svijet” koja je tema brojnih emisija u medijima? Koji je to svijet koji ste vi izgradili?

BOKUN POPOVIĆ: Knjiga ,,Mi gradimo novi svijet” izašla je krajem 2016. godine kao podsjetnik modernom društvu da smo više od brendova koje nosimo, karijere koju gradimo i godina koje imamo. Svaka od nas ima dodir sa neprolaznim, vječno inspirativnim i ekspanzivnim dijelom sebe, ali nam moderan život često zamagli vidike, čineći da nam se nebitne stvari pokazuju kao bitne – ili još gore, kao najvažnije u životu.  Slogan iz istoimene knjige je ujedno i poziv da se vratimo esencijalnim vrijednostima koje bez obzira na istorijske epohe – traju, a neke od njih su:  ljudskost, dobronamjernost, ljepota, istina.  Kada gradimo odnose na temeljima neprolaznih principa, shvatamo da je težnja za uspjehom i statusom isprazna, te da je jedina održiva staza – staza ličnog ispunjenja. Moderno društvo se trenutno suočava sa nemjerljivom krizom i potencijalnim padom.  Dio problema koji nas je doveo ovdje je to što nas jedan iskonski glas poziva na put ispunjenosti i lične ostvarenosti, a mi ga miješamo sa konzumerizmom, elitizmom i popularnošću.  Autentična ispunjenost stiče se davanjem – mjerom blagodeti koje možemo da donesemo drugima.

#ZENEODUTICAJA: ,,Leksikon božanstvene žene" koji ste takođe napisali je živa knjiga. Ona diše i misli. Objasnite našim čitateljkama ovo shvatanje božanstvenosti?

BOKUN POPOVIĆ: Božanstvenost čovjeka nije shvatanje već stanje. Ono dolazi iz proživljenog iskustva kada se otvorimo mogućnosti da ono što trenutno osjećamo čulima samo je mali fragment našeg potencijalnog iskustva.  Da pojednostavim – život možemo da živimo strogo intelektualno – da imamo puno mišljenja, stavova, doživljaja realnosti koje možemo lako da verbalizujemo, te da gradimo odnose sa drugima transakcijski.  Kada popustimo racionalnu kočnicu i dozvolimo sebi i drugima da budemo ranjivi – da osjetimo i svoje slabosti – otvara nam se najlepši dio ljudskosti u nama koji je božanstven. Jednog trenutka mi smo drugom ljudskom biću potpora, inspiracija i osnaženje, a sljedećeg potporu dobijamo kada nam je potrebna.  Ženi je priroda podarila dar da može da rodi ljudsko biće, a mi smo u trenutku istorijskog epohalnog podsjećanja da sa tim darom možemo da rodimo i zdravije Budućnosti za sebe i druge.  Pred nama je otvaranje ka spoznajama da poenta nije u intelektualizovanom smislu života koliko je u osjećaju da smo živi. Promjene u društvu će donijeti ljudi koji mogu da osjete čitav široki spektar emocija i posluže se svojim predivnim intelektualnim umom da realizuju ciljeve koji su u službi drugih.

#ZENEODUTICAJA: Kako je na vaš rad i stvaralaštvo uticala pandemija covid19? Šta ste novo saznali o sebi u ovoj ,,novoj normali”?

BOKUN POPOVIĆ: Mene je vanredno stanje dočekalo daleko od civilizacije, duboko u peruanskoj Amazoni.  Bile su potrebne dvije međunarodne evakuacije kako bih se nedjeljama kasnije vratila kući. Ono što sam saznala o sebi je da bez obzira na ozbiljnost sopstvene situacije, svojim znanjem, proživljenim iskustvom i dubinom vjere uvijek imam priliku da budem doprinos drugima.  Nekada je to lijepa riječ, pogled u oči i trenutak istinskog povezivanja sa drugim ljudskim bićem onda kada se čini da moramo da se laktamo i gazimo jedni druge da se izbavimo iz situacije, a nekada je kroz krupnije projekte humanitarnog rada. Velike krize su momenti koji nas momentalno povezuju sa višim ciljevima, a ono što nisam do COVID pandemije znala o sebi je dubina riješenosti da sav svoj rad kompletno usmjerim ka tim istim ciljevima i kada kriza prođe.

#ZENEODUTICAJA: Vjerujemo da su žene koje se vama javljaju za savjet imaju brojne probleme? Kojim metodama vi njima pomažete?

BOKUN POPOVIĆ: Ključni problem sa kojima se moderan čovjek susrijeće odnosi se na zloupotrebu fizičkog tijela i duha u pokušaju da se nosimo sa svakodnevnim obavezama.  Veliki broj ljudi nema izgrađenu svijest o uticaju svakodnevnog stresa na mentalno i fizičko zdravlje, a samim tim ni načine da se od stresa oslobodimo.  U poretku u kojem živimo, žene su posebno ranjive, jer se od nas očekuje da pored karijere podignemo i srećne porodice, sjajno izgledamo i – sve to objavimo na društvenim mrežama.  Žene koje kroz rad imam privilegiju da služim su žene koje su spremne da ovu tematiku prevaziđu tako što u sebi razvijaju resurse za samoregulaciju, pronalaze mjeru između racija i intuicije, posvećuju se aktivnostima i djelima koja ih inspirišu i na dubokom nivou su u stanju da se povežu sa drugima.  Najveći problem sa kojim se svaka od nas susreće je da učestvuje u stvaranju zdrave Budućnosti u društvu koje je zamrznuto u prošlosti.  To je igra strpljenja, ljubavi, posvećenosti, vjere i vizionarstva. Ja ne mogu nijednoj ženi da pomognem – nijesam guru, niti pretendujem na pozicije u kojima me drugi doživljavaju kao spasioca bilo koje vrste.  Ono što mogu je da kroz predavački i terapeutski poziv, kroz naučnu metodologiju i proživljeno iskustvo podijelim sa drugima znanje kako bi svaka od nas mogla da pronađe svoj željeni izraz.  Sa jedne strane, to znanje se odnosi na našu prošlost – traume, dinamike odnosa, odnos prema sebi i drugima.  Sa druge strane odnosi se i na budućnost – šta želimo da postignemo, kako želimo da se osjećamo i odnosimo prema sebi i drugima.  Od života u Njujorku, preko Balija, Italije, Francuske i Balkana sa ljudima radim već 16 godina.  U praksi se pokazalo da imam privilegiju da najviše radim sa iskusnim ženama koje su na svom putu puno prošle, koje imaju iskonsku potrebu da istraže duboke djelove sebe i da kroz svoje ostvarenje budu blagoslov i sebi i drugima.  Ono što imamo zajedničko je što se ne plašimo da se susretnemo sa nepoznatim prostorima u sebi i oko sebe.  U svijetu koji stremi materijalnim, prolaznim vrijednostima – ove žene su istinski revolucionari, moderni mistici i lideri koji će u nastupajućem periodu biti neophodni za društveni preporod. 

[1]Parafraziran citat Erme Bombek