Pristupite našem sadržaju koji za Vas pišu žene od uticaja!
Prijavite se besplatno
U vremenu ubrzanih promjena u komunikaciji, kada publika sve teže reaguje na formalne i bezlične poruke, Milena Đergović prepoznata je kao glas koji spaja umjetničku izvrsnost sa autentičnim, ljudskim tonom. Više od dvije decenije iskustva u medijima, kulturi, produkciji i strateškim komunikacijama, njeno profesionalno djelovanje obilježeno je dubokim razumijevanjem crnogorskog konteksta, publike i savremenih komunikacionih tokova.
Donedavno savjetnica za odnose s javnošću Muzičkog centra Crne Gore, osnivačica platforme Bazar Art, vlasnica produkcijske kuće Mika Proart i odnedavno direktorka za strateška partnerstva Fondacije Don Branko Sbutega, Đergović stoji iza komunikacija koje ne govore samo o programima i događajima, već o vrijednostima, emociji i pripadnosti. Njeni projekti pokazuju da visoki umjetnički standardi ne moraju biti barijera, već most ka novoj, raznovrsnijoj publici.
U razgovoru koji slijedi, za #zeneoduticaja Milena Đergović govori o autentičnosti kao ključnoj promjeni u komunikaciji kulture u 2026. godini, o zadržavanju dubine poruke u vremenu kratke pažnje, balansu između institucionalnog tona i ljudskog glasa, te komunikacionim vještinama bez kojih danas nema ozbiljnih partnerstava.
1. ŽENE OD UTICAJA: Komunikacija u kulturi se brzo menja – šta je po Vama ključna promena koju 2026. donosi u načinu na koji kulturne institucije govore sa svetom?
MILENA ĐERGOVIĆ: Autentičnost je ta ključna riječ koja i nas ljude u svakodnevici može da izvuče iz mase, prosjeka i sopstvenih klopki uma, koji nas je donedavno nagovarao da moramo da budemo besprijekorni i da znamo odgovore na sva pitanja, da bismo bili vrijedni dobrog mjesta u društvu, poslu i dobrog života. Srećom, shvatili smo da biti besprijekoran nije moguće- pa čak i da uspijemo da napravimo takav privid u društvu- sve smo dalji od svoje autentičnosti, šanse da živimo svoju istinu i budemo stvarno srećni.
Isto je tako i sa komunikacijama uopšte, što je posebno važno za oblast kulture: iza najčešće skoro besprijekorne umjetnosti koja se u Crnoj Gori kroz razne programe institucija i festivala plasira posljednjh godina, čijoj sam pripremi i realizaciji lično svjedočila- stoje ljudi, autentični, svoji, puni života, radosti, ambicije, ali i svih drugih osobina i stanja koje donosi realni život. Izvrsnost u umjetnosti, u smislu kvaliteta programa treba je standard, ali baš ta izvrsnost umije da na neki način odbije publiku koja se ne kreće u umjetničkim društvenim krugovima. Svjedoci smo da brojne respektabilne svjetske institucije traže tu idealnu mjeru u kojoj žele na neposredan način da predstave stvarne ljude koji stoje iza umjetničke izvrsnosti, ne bi li potencijalnoj publici dali do znanja da se ne razlikuju mnogo od njih po mnogim važnim životnim pitanjima, ali uz težnju da sačuvaju taj visoki nivo koji nosi sa sobom visoka umjetnost- i mislim da je rezultat traženja te mjere zapravo ključna promjena.
2. ŽENE OD UTICAJA: U vremenu kratke pažnje, kako zadržati dubinu poruke, a ostati relevantan i vidljiv?
MILENA ĐERGOVIĆ: Autentičnost je opet ta ključna riječ. Kvalitet koji donosimo kroz program je svakako veoma važan, jer nas on stavlja na mapu vidljivosti u startu. Takođe, tačnost u novinarskom smislu mora da je beskompromisna. Da li ste primijetili da većina objava zvaničnika na društvenim mrežama počinju sa vremenskom odrednicom, sa juče sam imala čast... Ili, još gore, informacija počinje sa mjestom gdje se dogodilo nešto: u prostorijama te i te ustanove juče sam imala čast... Svaka čast svakome, ali to struka zaista ne prašta i ne smije da toleriše... Ipak, da se vratim na pitanje, publika je danas, u naletu hiperprodukcije, sita svega, sve je vidjela i sve joj je dostupno i teško da može da bude impresionirana nečim. Zato utisak ostavlja autentičnost, odnosno emocija koja ostane posle primanja poruke koju smo poslali.
3. ŽENE OD UTICAJA: Kako danas lično balansirate između institucionalnog tona i autentičnog, ljudskog glasa u komunikaciji?
MILENA ĐERGOVIĆ: Ja sam prepoznata u poslu kao žena koja piše ljubavna pisma, tako su mnogi definisali moj stil komunikacije. Oduvijek sam, uprkos nekadašnjim pravilima, težila tome da poruke koje šaljem ka javnosti budu pune empatije, razumijevanja i topline i oduvijek sam znala da će doći vrijeme kada ću biti neupitno u pravu. Sada kada svi shvataju da šture, koliko god precizne, ali bez ikakvog pulsa informacije prolaze ispod radara, okreću se ljudskom tonu. Bilo je i biće: svima nam je potrebno da primamo poruke koje nose emociju. Uprkos vještačkoj inteligenciji, humanost nam je preko potrebna.
4. ŽENE OD UTICAJA: Šta biste savetovali mladim ljudima u kulturi: kako da komuniciraju vrednost svog rada, a ne samo programe i događaje?
MILENA ĐERGOVIĆ: Prava vrijednost je u emociji i utisku koji ostave kao trag poruke koju komuniciraju. Osjećaj svakog ko pročita poruku treba da bude kao da pripada tom svijetu, da je dobrodošao i da je to bezbjedan prostor, u kojem će, bez obzira na obrazovanje, talenat i znanje iz te oblasti, bez krivice biti ravnopravni dio kruga.
Na primjer, kao neko ko je oduvijek bio u umjetničkim muzičkim krugovima, koncerti i festivali sa najboljim domaćim i svjetskim izvođačima i stvaraocima su mi bili uvijek prirodno okruženje. Ipak, nekada su mi likovni događaji i likovni umjetnici izgledali tako daleko, zatvoreni u svojim krugovima, suviše ozbiljni i nezainteresovani za novu publiku. Imala sam tremu kada odem na neki događaj i često sam se osjećala kao da mi nije tu mjesto. Kao zaljubljeniku u crnogorsko likovno stvaralaštvo, a posebno kao osobi koja je u komunikacijama od svog punoljetstva, ovo nije moglo da prođe tek tako, pa sam vremenom pozicionirala na tržištu projekat Bazar Art, gdje se svake godine okupi veliki broj istaknutih umjetnika, mahom iz Podgorice, u svrhu predstavljanja najnovijih radova. Koncept je takav da u neposrednoj atmosferi na samom otvaranju, uz koktele i muziku, publika može da se upozna sa umjetnicima. Ne biste vjerovali koliko je njih ostvarilo ne samo poslovne kontakte, nego i prijateljski odnos – i tako se na najbolji način širi publika.
Dakle, nije riječ samo o komunikacijama, mora i proizvod koji se plasira da bude prilagođen potrebama tržišta, tek toliko da ne naruši standard, ali ipak bude prijemčiviji za generacije koje dolaze, kojima je pažnja rasuta nesagledivom količinom informacija i lako dostupnim izborima.
Beogradska filharmonija, svima nama poznata, daje tu idealnu mjeru vrhunskog kvaliteta programa koji nudi, iznenađujuće atraktivne animacije publike i komunikacije sa javnostima kao srdačni prijatelj.
Opet, treba imati na umu da postoje festivali i programi iz oblasti kulture na koje ovaj princip ne može i možda ni ne treba da se primijeni, jer su stvoreni samo za posebne, uslovno rečeno elitne grupe ljudi i možda je baš čitava čar u tome da ostanu nedodirljivi.
5. ŽENE OD UTICAJA: Koja je jedna komunikaciona veština bez koje u 2026. neće biti ozbiljnih partnerstava?
MILENA ĐERGOVIĆ: Sugestivnost, koja otvara prozore kreativnosti iz oba pravca u partnerskim poslovnim odnosima. Niko više ne želi da bude samo obična vijest u moru drugih. Profesionalci koji žele da ostvare saradnju, danas treba da čuju jedni druge i zajedničkim snagama izvuku maksimum iz želja i mogućnosti. Nikada nisam mogla da prodam proizvod u koji ne vjerujem, pa se nisam ni usuđivala. A kada se uključim u realizaciju neke ideje, tada je prihvatam kao da mi od nje život zavisi i tada ta iskrena sugestivnost nađe pravi put do partnera i otvori sva vrata.
Zabranjeno preuzimanje ili kopiranje sadržaja bez dozvole autorke.
