U vremenu u kojem algoritmi oblikuju pažnju, a vještačka inteligencija svakodnevno proizvodi tone sadržaja, pitanje dobre komunikacije postaje važnije nego ikada. Između brzine, kriza i hiperprodukcije informacija, gubi se smisao, a povjerenje publike postaje najvrijedniji, ali i najkrhkiji resurs. Upravo zato, razgovori o komunikaciji danas više nisu stvar forme i vidljivosti, već odgovornosti, svrhe i ličnog integriteta.
O tome šta danas znači govoriti smisleno, kako razlikovati strategiju od puke prisutnosti u digitalnom haosu, zašto autentičnost ne smije biti žrtva trendova i koje greške u 2026. više ne možemo sebi dozvoliti, razgovarali smo sa Ivanom Bobičić, direktoricom agencije Represent Communications, koja već dvije decenije gradi komunikaciju zasnovanu na povjerenju, jasnoći i dosljednosti, koja već dvije decenije gradi komunikaciju zasnovanu na povjerenju, jasnoći i dosljednosti. U ovom intervjuu otvara teme liderstva, reputacije i javnog govora bez floskula – vraćajući ljude, odgovornost i djelo u sam centar priče.
IVANA BOBIČIĆ: Činjenica je da živimo u svijetu u kojem su promjene jedina konstanta, a produkcija i protok informacija značajno brži od kapaciteta koje prosječan čovjek ima da taj sadržaj primi i adekvatno procesuira. Borba sa algoritmom, koji ozbiljno diktira sve komunikacione procese je neumoljiva, pa je samim tim dobru komunikaciju teško prepoznati.
Za mene, dobra komunikacija je ona koja ima svrhu i koja vraća ljude u centar priče. U hiperprodukciji veoma često copy paste AI sadržaja, ljudi će početi da reaguju na priče koje su autentično ispičane, lične i emotivno angažovane. Ne radi se o tome da treba da govorimo češće i više, već da govorimo bolje, da poruka ima smisao, način i vrijeme kada ćemo je iskomunicirati i da ostavi željeni trag.
U Crnoj Gori, gdje se suočavamo sa čestim promjenama i kontinuiranim izazovima, dobra komunikacija mora, između ostalog, da predstavlja i čin odgovornosti. Samo komunikacija koja je strateški osmišljena, pravovremena i angažovana može da izgradi povjerenje koje traje.
IVANA BOBIČIĆ: Strateška komunikacija je dugotrajan i pažljivo osmišljen proces koji zahtijeva strpljenje, jer da bismo došli do prvih opipljivih rezultata i vidljivosti, mora da prođe određeno vrijeme. Sa druge strane, digitalni prostor je brz i dinamičan i kao takav konstantno provocira da tražimo rješenja koja donose brže rezultate i trenutnu vidljivost.
Strategija donosi dugoročne benefite i postavlja snažnije temelje, dok je digital češće prodajno orjentisan i fokusiran na aktuelne trendove. Ova dva pravca razmišljanja su u samoj postavci različita i oba mogu da daju mjerljive rezultate, a nekada je trenutna vidljivost dio same strategije. Ključno je sagledati šta je to što u datom trenutku sa određenom komunikacijom želimo da postignemo.
Strategija kreira i osnažuje brend i reputaciju koji su osnova svakog ozbiljnog biznisa, a dobro osmišljena vidljivost u digitalu može na primjer da bude odličan prodajni kanal, ili način skretanja pažnje na projekat, ili proizvod koji su u ograničenom vremenskom periodu u posebnom fokusu. Lično, ne vjerujem da postoji vidljivost koja je došla sama od sebe. Ako je nešto vidljivo, posebno u digitalu, onda znači da je pripremljena strategija odradila svoj domaći zadatak, nevezano za to da li se nama odabrani pristup sviđa, ili ne.
IVANA BOBIČIĆ: Moj lični princip u komunikaciji je jednostavan i ne odstupam od njega - nikada ne govorim ništa što ne mogu da potvrdim djelom. Integritet je na samom vrhu mojih vrijednosnih principa, kako u poslu, tako i u životu. Danas nije teško dobiti svoj prostor i biti zapažen, ali je jako teško ostati dosljedan i autentičan, a upravo to je ono što pravi razliku. Nikada nisam podlegla trendovima, niti sam se trudila da se dopadnem i nametnem.
Iskrenost je temelj povjerenja, a povjerenje je osnova svakog uspjeha, bilo da je riječ o vođenju tima, izgradnji organizacije, ili društvenoj promjeni. Zato uvijek biram djelo, umjesto riječi, jasnoću umjesto komplikovanja, odgovornost umjesto povlačenja i hrabrost umjesto površnosti.
Moj cilj nikada nije bio da budem zapažena i pohvaljena, već da ostavim prepoznatljiv i konkretan lični pečat u načinu na koji radim svoj posao i kako oblikujem komunikaciju u Representu punih 20 godina.
IVANA BOBIČIĆ: Lider na prvom mjestu mora da ima ličnost i snažno izražen integritet, a zatim i jasnu viziju i strateški pravac kojim želi da vodi svoj tim. Zato je moj savjet liderima veoma jednostavan, iako zahtjevan. Prvo morate znati šta želite, zašto i na koji način to želite, a zatim to jasno da iskomunicirate, motivišući i usmjeravajući svoje članove tima na putu do zajedničkog uspjeha. Lider koji nema fokus i ne zna svoj cilj, neće moći ni da ga prenese drugima.
Najvažnije je da govorite iz iskustva i dubokog ličnog uvjerenja i strasti, a ne iz unaprijed pripremljenih scenarija. Generički i, kako vi kažete, ispeglano zvuče manje više svi Chat GPT komunikatori, a jedan ozbiljan lider na to ne smije da pristane. Samo liderstvo nosi snažan pečat ličnosti i njegova komunikacija mora da ima izražen autentični izraz.
Lider ne mora da zvuči savršeno, ali mora da bude dosljedan. Njemu se mora vjerovati, a to dolazi iz ličnosti i konkretnih djela. Autentičnost u liderstvu znači govoriti iz uvjerenja i iskustva, bez floskula i generičkih fraza, jasno i sa autoritetom koje leži u znanju, a ne u funkciji.
IVANA BOBIČIĆ Ako ih na pravi način prihvatimo i pažljivo analiziramo, greške su sastavni i veoma dragocjeni dio razvoja ličnosti i profesionalaca. Ne treba bježati od nih, naprotiv. Smatram da greške više nego ikada treba normalizovati i iz njih učiti. U redu je napraviti grešku u komunikaciji, ali nije u redu dozvoliti da se greške ponavljaju i da iz njih ne izvučemo lekciju.
Ako ipak moram da izdvojim neke od grešaka, onda bi to bile nedosljednost u komunikaciji i odsustvo odgovornosti za izrečeno. To su greške koje ruše autoritet i povjerenje u sagovornika i mogu da nanesu nenadoknadivu štetu reputaciji. Bez ta dva elementa, teško da možemo uopšte i govoriti o komunikaciji. Povjerenje i kredibilitet je, i u životu i u poslu, najteže zaslužiti i sa tim kapitalom ne smijemo sebi dozvoliti luksuz da se igramo. Publika će takvo ponašanje, prije ili kasnije, kazniti.
Zabranjeno kopiranje ili preuzimanje sadržaja bez dozvole autorke.