Pristupite našem sadržaju koji za Vas pišu žene od uticaja!
Prijavite se besplatno
Dugo smo učeni da je podrška nešto što je „ženska tema“. Da su muškarci jaki, samostalni, stabilni. Da ne sumnjaju, ne pitaju, ne traže. A istina je mnogo jednostavnija, i mnogo ljudskija: i muškarcima treba podrška. Isto koliko i ženama.
Jer na kraju dana, svi smo u istoj mašini. U ritmu kapitalizma koji ne pita kako si, nego koliko možeš još. Koji nagrađuje izdržljivost, a ne iskrenost. Koji često briše granicu između ambicije i iscrpljenosti. I tu ne postoji „muško“ i „žensko“ opterećenje, postoji samo ljudsko.
Vidjela sam previše kvalitetnih ljudi, i muškaraca i žena, koji nose teret u tišini. Koji vode timove, porodice, poslove, a nemaju prostor da kažu: „Teško mi je.“ Ne zato što nemaju snagu, nego zato što im niko nije rekao da je u redu da je ne moraju uvijek imati.
Zato je međusobna podrška danas važnija nego ikad.
Podrška nije tapšanje po ramenu bez osnova. Podrška je razmjena iskustava. Iskren razgovor. Druga perspektiva. Pitanje koje otvori vidik. Riječ koja kaže: „Nisi sam i nisi lud što se ovako osjećaš.“
Zajednica nije luksuz. Ona je potreba.
Bilo da je riječ o ženama, muškarcima, liderima, preduzetnicima, profesionalcima, zajednice u kojima se dijele mišljenja, dileme i viđenja postaju jedini održivi odgovor na brzinu i pritisak današnjice. Ne zato da bismo se žalili, nego da bismo učili jedni od drugih.
Suština nikada nije bila u borbi. Ni u konstantnoj konkurenciji. Taj narativ nas je doveo do toga da se gledamo kao prijetnju, umjesto kao resurs.
Vjerujem da budućnost pripada saradnji. Ali ne površnoj, već iskrenoj. Saradnji u kojoj se jasno zna ko šta donosi za sto. Gdje nema potrebe za dokazivanjem ega, nego za povezivanjem vrijednosti. Gdje se uspjeh ne mjeri time ko je pobijedio, nego koliko je ljudi poraslo zajedno.
U budućnosti, najjače saradnje neće biti one između „najglasnijih“, nego između onih koji znaju slušati. Između ljudi koji imaju integritet, jasnoću i spremnost da dijele, znanje, prostor i odgovornost.
Podrška neće biti slabost. Biće valuta povjerenja.
I možda je vrijeme da prestanemo da dijelimo svijet na „one koji mogu sve sami“ i „one kojima treba pomoć“. Jer istina je jednostavna: svi ponekad trebamo nekoga. A kad to normalizujemo – postajemo i bolji ljudi, i bolji profesionalci.
To nije kraj ambicije. To je njen zdraviji početak.
Photo: AI
.jpg&w=250)
.jpg&w=250)
.jpg&w=250)
