Pristupite našem sadržaju koji za Vas pišu žene od uticaja!
Prijavite se besplatno
.png)
Postoji jedan trenutak o kojem se rijetko govori a pogađa nas. Onaj kada se svjetla ugase, gradovi utihnu, a od nove godine ostane samo tišina. Praznici nas podignu visoko. Emotivno, socijalno, očekivanjima. A onda nas naglo vrate u realnost. Inbox se puni. Telefoni zvone. Rokovi ne pitaju kako smo.
.png&w=800)
Naučila sam da funkcionišem i kad nisam savršeno raspoložena, teškom mukom ali 2025. mi je to dala kao "poklon". Takođe naučila da postoji razlika između discipline i potiskivanja. Praznična depresija nije slabost. Ona je signal. Signal da smo bili dostupni svima, a najmanje sebi. Signal da smo potrošili energiju bez plana kako da je obnovimo.
Prva stvar koju radim je da prestajem da se pretvaram da je sve u redu. Nova godina ne mora da počne snažno. Ne mora da krene ambiciozno, glasno i sa velikim objavama. Taj pritisak „sad ili nikad“ često nas gurne još dublje u umor. Dozvoljavam sebi spor početak. I to je odluka, ne izgovor.
Druga stvar, uvodim minimalnu, ali jasnu strukturu. Ne pravim liste od dvadeset stavki. Pravim tri: jednu stvar za posao, jednu stvar za tijelo, jednu stvar za um.
Jedan sastanak. Jedna šetnja. Jedna pročitana stranica. Male pobjede vraćaju osjećaj kontrole i samopouzdanja.
Treće je da mijenjam način socijalizacije. Nakon praznika, ljudi često izbjegavaju kontakte jer nemaju snage. I to je u redu. Umjesto velikih okupljanja, biram jedan razgovor koji me ne iscrpljuje. Jednu kafu. Jednu poruku. Jedan susret bez obaveze da budem „zanimljiva“.
Četvrto lično pravilo je da ne započinjem godinu dokazivanjem. Ovo je ključno za žene u biznisu. Nova godina nije sudija. Ona je prostor. Ne moramo odmah pokazati rezultate, već pravac. Umjesto pitanja „šta moram da dokažem“, pitam se: Šta želim da gradim?
Peto su mi pripreme umjesto rezolucija. Rezolucije su glasne. Pripreme su tihe. Priprema znači da sredite kalendar. Da očistite digitalni nered. Da zatvorite stare dogovore. Da kažete „ne“ nekim stvarima prije nego što kažete „da“ novima. To nije odustajanje, to je, kako kažu, zrelost.
I još nešto što rijetko priznamo: Praznična praznina često se pojavi kod ljudi koji inače nose mnogo odgovornosti. Kod onih koji drže druge, organizuju, planiraju, odlučuju. Kad sve stane, ostanemo sami sa sobom i to zna da zaboli.
Ako se poslije praznika osjećate umorno, povučeno ili bezvoljno, ne znači da nešto nije u redu s vama. Možda samo znači da je vrijeme da promijenite ritam, a ne cilj.
Nova godina npočinje onog dana kada se ponovo povežete sa sobom. I to je više nego dovoljan početak. Nije lako.
Sanya Milo, osnivačica WOI
Photo:AI
.jpg&w=250)
.jpg&w=250)
