Intervju sa Friday Jones (SAD): Tetoviranje mi je spasilo život!

Poznajem je par godina, i zaista je posebna. Njena energija pokreće! Tetovažu na mojoj desnoj ruci, “iluminatsko oko” koje me čuva je ona radila. Tog dana sam došla u njen tattoo studio u Tivtu i rekla sam joj da želim da bolje vidim ljude oko sebe i prilike jer sam zbunjena. Od tada vidim bolje! I bolja sam. Ja to vjerujem. Predstavljam vam Friday Jones tattoo umjetnicu iz Amerike koja obožava Crnu Goru. Tetovirala je Anđelinu Džoli i Robija Vilijamsa. Od svih mi je najdraže što žene kojima je zbog kancera uklonjena dojka, Friday svojim tetovažama hrabri i daje im novo lice. Otkrila nam je da se vraća u martu 2023. u Crnu Goru sa punim radnim vremenom.

Sanja Milosavljević
Intervju sa Friday Jones (SAD): Tetoviranje mi je spasilo život!

Mi te volimo i znamo, a da li nam se možeš predstaviti kratko za čitateljke #zeneoduticaja?

Moje ime je Friday Jones  i ja sam tattoo umjetnica iz Amerike. Tetoviram se od 1991. Moj otac je bio vojni oficir pa smo živjeli širom Sjedinjenih Američkih Država. Kada sam bila mlada, nisam voljela tetovaže jer sam vaspitana da budem "prava" žena. Ali onda se kultura za žene u SAD promijenila i od nas se očekivalo da zarađujemo. Ja sam se bavila ilustracijama i bila nesrećna radeći kao umjetnik u jednoj kancelariji, jer sam željela više ličnog kontakta sa klijentima. Tetoviranje mi je donijelo mnogo divnih stvari koje nisam očekivala.

Kada ste počeli da se bavite svojom umjetnošću i kako?

Početkom devedesetih počela sam da radim u studiju pod nazivom "Inksmith & Rogers" u Džeksonvilu, Florida. To je veoma poznata kompanija koja okuplja četiri generacije koje se bave tetovažama. Danas imaju pet ateljea i zapošljavaju dvadeset sedam umjetnika. Džeksonvil je imao četiri vojne baze, dva univerziteta, i plaže, tako da je bio odlično mjesto za mnogo tetoviranja!

Foto: www.facebook.com/FridayJonesUSA

Zanima nas koncept tradicionalnog tetoviranja? Koliko je to posebno i kada se desila tattoo revolucija?Mnogi ljudi su vjerovatno bili iznenađeni kada sam počela da tetoviram, jer to tada nije bilo popularno u SAD. Uglavnom su se tetovirali vojni dizajni i delfini na zadnjicama! Bili smo priklonjeni stilu tzv „tradicionalne tetovaže“ koja u osnovi ima smjele linije i jednobojna je. Ideja ovakvih tetovaža je takva kako bi dizajni imali bolju održivost.

Onda je 2005. „Miami Ink“ debitovao na kablovskoj televiziji i industrija tetovaža eksplodirala je u SAD. Odjednom su mnogi različiti ljudi željeli da se tetoviraju, a tržište (posebno žene) zahtjevalo je sofisticiranije tehnike tetovaža od nas koji smo umjetnici. Sada vidimo "tanku liniju" i tetovaže sa bijelim mastilom koje postaju sve popularnije.

Zanimljivo je da je od 2012. godine više žena nego muškaraca istetovirano u Sjedinjenim Američkim Državama. To je nešto nikada ranije viđeno u modernoj istoriji. Još jedna istorijska statistika je to da su žene iste godine zaradile više od muškaraca (prema pisanju Forbs magazina, mart 2012). Pitam se uvijek postoji li korelacija između samoizražavanja i moći zarađivanja? Ovo je nešto što treba uzeti u obzir!

Ko su bili vaši poznati klijenti i kako su čuli za vas? Moji najpoznatiji klijenti su Anđelina Džoli, Robi Vilijams, Aron Nevil i Lorejn Brako. Takođe sam tetovirala rok bendove, modele, nasljednice i šefove država. Moj posao se najbolje promoviše od usta do usta dok sam ja lično pozicionirana na mjestima kao što su Los Anđeles i Njujork. 

Tetoviranje je rizik! Ljudi na ovim nivoima preuzimaju rizik, i rade to strateški. Obuka i disciplina koje sam stekla tokom svojih pet godina godina šegrtovanja na Floridi mi je zaista pomogla da ostanem fokusirana i fleksibilna sa ovim klijentima. Stekla sam reputaciju 2000-ih kao profesionalna umjetnica od povjerenja.

Kao umjetnica u industriji tetoviranja, moram da uzmem u obzir način života svojih klijenata više nego što je potrebno mom sopstvenom egu. Ovo je nešto što se nastavlja i danas sa svakim klijentom.

Šta vas dovodi u Crnu Goru?

Te 2009. sam otvorila luksuzni prostor na V Aveniji na Menhetnu i opsluživao je vrhunsku klijentelu i neizmjerno sam uživala u tome.  Ali do 2013. počela sam da razmatram svoju budućnost i shvatila da se moram promijeniti kako bi nastavila da napredujem kao umjetnica. 

Njujork je veoma dobar za mene finansijski, ali to je izazovan grad i bilo mi je potrebno malo opuštanja! Znala sam da želim da živim pored mora i imam odličan kvalitet života, kao i jaku ekonomsku bazu. Razmatrala sam mnoga mjesta, poput Meksika, Havaja i UK. Zatim je Veronika Kolbeker ohrabrila klijente da im izvodim tetovaže bijelim mastilom na njenom rođendanskom događaju u Porto Montenegru, i tada sam se zaljubila u Tivat.

Planirate li neku ekspediciju tetovaža ovdje u Crnoj Gori možda?

Crna Gora je imala prvu konvenciju o tetovažama u Budvi, i svi smo jako ponosni!  Organizovana je u čast Ognjena Pavličića koji je zvijezda i umjetnik iz Podgorice, a takođe je radio u Njujorku.

Šta vam se sviđa u Crnoj Gori?

Ono što najviše volim u Crnoj Gori je njen nezavisni duh i opuštena filozofija života. Izuzetno je prisustvovati vrijednostima sreće, porodice i uživanja nakon vijekova borbe. Veoma je zanimljivo gledati kako zemlja upravlja promjenama sa kojima se sve nacije svijeta mogu suočiti.  Svake godine sam sve optimističnija u budućnost Crne Gore, i veoma sam ponosna na njenu „ležernu bitku“.

Da li uživate ovdje?

Toliko uživam da se uvek rasplačem kada odlazim u Njujork. Morala sam da se vratim u SAD tokom pandemije kako bi zadržala "Tattoo Montenegro" studio u Tivtu. Međutim, očekujem da završim svoj život u inostranstvu i da se vratim u Crnu Goru sa punim radnim vremenom u martu 2023. godine.

Imate li neku poruku za žene koje će pročitati ovaj intervju?

Možda zvuči čudno, ali tetoviranje mi je spasilo život. Kada pogledam u ogledalo, vidim moćnu osobu, najviše zbog mastila na mom tijelu! Ranije, kada nisam voljela tetovaže, zapravo nisam voljela niti vjerovala ljudima. Sada shvatam da nisam voljela sebe niti vjerovala sebi, jer sam postala toliko izobličena drugim mišljenjima. Moj neuspijeh da ih zadovoljim je negativno uticao na moj unutrašnji osjećaj. Tetovaže su prilično čudne, ali svjedoče o našoj moći i podsjećaju nas na naše pravo ja, što je povezano sa životom i šire. 

Ovu istinu vidim svake nedelje dok radim sa pacijentima sa rakom dojke, kada ponovo kreiraju izgubljene bradavice ili nečim pokriju svoje ožiljke. Ako vas znak zove, odgovorite! Transformacija leptira je vrijedna te male nelagode. :) 

Friday Jones radi sa pacijentima sa rakom dojke kojima pomaže da prekriju svoje ožiljke. (Foto: privatna arhiva sagovornice)

Zabranjeno je kopiranje ili prenošenje djelova teksta bez dozvole autora.