Intervju sa Bojanom Popadić (NVU ŠkArt): Usklađena sam sa samom sobom

Bojana Popadić je umjetnica koja vodi udruženje ŠkArt iz Tivta koje radi na stvaranju i promociji savremene i angažovane umjetnosti. Kada pomislim na ovu mladu žene, vrate mi se sjajne slike kada smo Milana i ja sa Alpbahovcima iz Srbije, Crne Gore i regiona bile aktivne u Evropskom Forumu Alpbah, organizovale Samit u Sarajevu i brojne konferencije o evropskim integracijama. Bojanu podržavam i predstavljamo vam je u jednom zanimljivom setu mojih interesantnih pitanja i njenih umnih odgovora.

Sanja Milosavljević sanja@impactinstitute.me
Intervju sa Bojanom Popadić (NVU ŠkArt): Usklađena sam sa samom sobom
Bojana Popadić na otvaranju FIAT-a (Festival internacionalnog alternativnog teatra) u Podgorici 2020, Foto: Duško Miljanić

#ZENEODUTICAJA: Kratko predstavljanje za naše čitateljke?

#BOJANA: Rođena sam u avgustu 1987. u Boki Kotorskoj. Završila sam Fakultet Političkih Nauka u Podgorici, i master program angažovane umjetnosti na Goldsmitsu u Londonu (Art&Politics). Tokom tog mastera počela sam da se zvanično bavim umjetnošću, tačnije japanskim buto plesnim performansima, i radila sam na projektima angažovane umjetnosti. Nakon povratka iz Londona 2016-e osnivam nevladino udruženje ŠkArt kojim rukovodim i danas, i sa kojim razvijam svoje umjetničke projekte. Uporedo radim i kao ekspert za monitoring, evaluaciju i izgradnju kapaciteta na projektima koji se finansiraju iz međunarodnih sredstava a posebno Evropske unije. Majka sam jednog predivnog trogodišnjaka.

#ZENEODUTICAJA: Studirala si u Londonu. Vratila se u Crnu Goru. Kada porediš ove dvije destinacije koja je tvoja prva rečenica? Šta si donijela iz Londona u koferu a šta u glavi?

#BOJANA: U Londonu je sve moguće u bilo koje doba života- u Crnoj Gori nismo naviknuti niti ohrabreni na takvu otvorenost. Uglavnom misliš da ono što postigneš do 25-e godine to je to za cio život, kada dođeš do 50-e odbrojavaš dane, penzija je već potpuna smrt duha dok se ne konstatuje ona fizička. S druge strane upravo zbog takvog mentaliteta i skučenosti, u Crnoj Gori postoji ogroman potencijal da se iz te destrukcije stvara. Tu prije svega mislim na kreiranje sadržaja koji nedostaje a koji će i motivisati ljude da se pokrenu. Iz Londona sam u koferu donijela brdo knjiga vezanih za umjetnost i sve ono što sam proučavala dok sam bila tamo; donijela sam i Bojanu usklađenu sa samom sobom i samim tim srećnu. 

#ZENEODUTICAJA: Koja vrata su ti se sama otvorila u životu?

#BOJANA: Sva vrata koja su se otvarala otvorila su se jer sam debelim trudom i radom dovela do toga. Jedino na šta nisam imala uticaja je to što je moj partner našao mene :)

#ZENEODUTICAJA: Koja zemlja te je najviše voljela?

#BOJANA: Osjećam da su to sve zemlje bivše Jugoslavije - sa većinom sam i krvno povezana. Osjećam se kao da pripadam svima njima, i volim što nosim njihovu kulturu i spiritualnost.

#ZENEODUTICAJA: Tvoj prvi performans i tvoj osjećaj?

#BOJANA: Prvi performans bio je u Londonu i imala sam jaku tremu pred sam nastup. Iako mi pozornica nije strana, buto je posebna vrsta performansa jer je kao ples vrlo apstraktan i podrazumijeva prenošenje ličnih osjećanja ali i senzibiliteta prema okruženju na pokrete. Zbog toga je vrlo intenzivan i emotivan. Dosta nesvjesnog je izašlo iz mene tada. Tu su bili moji prijatelji koje sam stekla u Londonu, kolege iz dramske škole, moji mentori, moj kostimograf.. Dosta sam se spremala uz pomoć učiteljice buto plesa, Japanke koja drži školu buto plesa u Londonu. Tokom performansa osjećala sam se kao svoja na svome, i dobila sam podršku mentora da nastavim time da se bavim, iako to nije bila početna zamisao- trebalo je da performans samo bude dio završnog master rada.

#ZENEODUTICAJA: Šta je ŠkArt? Ko je odabrao ime i zašto? Koliko ljudi okupljate od osnivanja do danas?

#BOJANA: ŠkArt je moja nada da ćemo ljudi koji su dio njega i ja jednog dana moći da živimo od onoga čime se bavimo a koje volimo, tj da nećemo morati da radimo druge poslove da bismo mogli umjetnošću da se bavimo u slobodno vrijeme uz veliki entuzijazam i trud. Naziv sam dala ja, ukazuje na umjetnost koja je vrlo alternativna ali i na onaj dio društva koji je oštećen, odbačen, škart. Onaj dio društva koji ne prihvata nametnute vrijednosti, koji preispituje stvarnost, i koji daje svoj odgovor na društveno politički okvir. Zato smo pokrenuli i program umjetničkih rezidencija za umjetnike koji žele da se bave angažovanim radom. Na početku sam u ŠkArt-u bila samo ja, sada nas je šestoro predivnih i talentovanih ljudi.

#ZENEODUTICAJA: Držiš radionice japanskog plesa. Možes li pojasniti kakav je to ples, kome je namijenjen? Da li u Crnoj Gori ima zainteresovanih? Šta iz plesa učimo o životu i o poslu?

#BOJANA: Pomenula sam da je buto vrlo apstraktan, i ličan. Nastao je kao bunt, reakcija na dešavanja u Japanu nakon II svjetskog rata. Praktikuje se širom svijeta. Radionice koje držim su inspirisane vježbama iz ovog plesa, ne podučavam njega jer ne osjećam da sam na tom nivou još uvijek. Radim sa djecom, adolescentima i odraslima, posebno sa ranjivim grupama u društvu, i jako su pozitivne reakcije, vrlo je misaon jer pruža mogućnost izražavanja emocija i razmišljanja o sopstvenom biću i okolini kroz pokret i ples, i koristan jer jača samopouzdanje i samosvijest. Dobar je kao vježba za izbacivanje nesvjesnog na površinu i suočavanje sa strahovima.

#ZENEODUTICAJA: Kako je uloga majke uticala na vaše buduće projekte? Šta ste otkrili o sebi?

#BOJANA: Vrlo je teško odgajati malo dijete i raditi bilo šta drugo uz to ako želiš da stvarno ispratiš njegovo odrastanje. Dosta vremena sam provela ustajući u sred noći da bih mogla sve da stignem. Nisam pravila pauzu s poslovima niti tokom trudnoće niti nakon porođaja, tako da je umor dosta uticao na moje tijelo, da ne pominjem promjene kroz koje samo tijelo prođe tokom ovih bioloških procesa. Performansi koje radim su vrlo intenzivni i zahtijevaju fizičku snagu i spremnost, što mi je dosta teško da održavam u kontinuitetu. Bavljenje umjetnošću je teško kada si majka jer umjetnost ne prihvata kompromise a dijete preuzima prioritet nad svime. Stalno sam rastrzana među te tri uloge- majka, umjetnica, osoba koja zarađuje, i slično primjećujem kod svojih prijateljica. Ipak, što sam starija, a posebno otkako sam majka, shvatam šta sve mogu.

"Što sam starija, a posebno otkako sam majka, shvatam šta sve mogu."  (Foto: privatna arhiva)

#ZENEODUTICAJA: Šta savjetuješ mlade žene?

#BOJANA: Da se potrude da budu finansijski samostalne da bi mogle da čuvaju sebe. Da ne moraju da se udaju, rode, budu u heteroseksulanim vezama jer je to društveno prihvatljivo. Posebno da se ne udaju mlade ako to ne žele. Da budu solidarne sa drugim ženama- nema potrebe da se medjusobno sabotiramo kad nas već sabotira sistem; samo zajedno možemo da zakopamo patrijarhat.

#ZENEODUTICAJA: Koji su planovi tvoje organizacije?

#BOJANA: Ove godine je 6 godina otkako postoji ŠkArt i imamo novu energiju i više ljudi, pokrećemo novi talas rada. Za 5 godina se nadam da ćemo svi biti zaposleni u organizaciji.  

Zabranjeno je preuzimanje teksta ili dijelova teksta bez dozvole autorke.