Pristupite našem sadržaju koji za Vas pišu žene od uticaja!
Prijavite se besplatno
Kako se prekida toksični obrazac u firmi? Radila sam u okruženju gdje posao nije bio prioritet. Prioritet su bile igrice moći, ogovaranje, kreiranje scenarija i pasivna agresija. Moj rad se nije mjerio rezultatima, nego projekcijama drugih.
Neki su sugerisali da bi moja energija i empatija možda bolje odgovarale u administrativnim i javnim ulogama, poput vođenja jutarnjeg programa ili angažmana u državnim strukturama, jer imam sposobnost da razumijem ljude, osjetim kada treba motivisati, kada stati, a kada podnijeti pritisak od drugih.
Empatija nije slabost, ona je alat koji omogućava razumijevanje i snagu u vođenju, bar sam to shvatila na ovom ne tako lagodnom iskustvu.
Koleginice su konstruisale tračeve i kreirale interne igre moći koje nisu imale veze sa stvarnim poslovnim ciljevima. Znate koliko žene mogu da budu surove kad izmišljaju. Nije bilo istine nego zato što je to najbrži način da se žena diskredituje bez dokaza. To nije bio nesporazum.To je bio sistemski obrazac maltretiranja na više nivoa.
I evo istine koju rijetko ko kaže naglas: Toksični sistem se ne popravlja prilagođavanjem. On se prekida imenovanjem, dokumentovanjem i odbijanjem da igraš igru. Kad prestaneš da objašnjavaš sebe ljudima koji te nikad nisu htjeli razumjeti, toksični obrazac počinje da se raspada.
A kako se ovo stvarno može poboljšati, konkretno:
1. Rad nije identitet. Firma nije porodica.
2. Profesionalna distanca je zdrava, ne hladna.
3. Granice su nova reputacija. Ko nema pristup tvom privatnom životu, nema municiju.
4. Dokazi su važniji od priča. Sve što je „u hodniku“ gubi moć kad dođe do mejla, zapisa i datuma.
5. Žene ne spašavaju sistem koji ih melje.
6. Nisi dužna da popravljaš atmosferu ako je ona namjerno zatrovana.
7. Odlazak je ponekad najjača poruka.
8. Ne moraš pobijediti igru da bi dokazala vrijednost. Dovoljno je da je napustiš.
Raduju me trendovi u 2026. koji su nam na pragu:
Nulta tolerancija na mikroagresiju i pasivnu agresiju.
Manje kulture, više strukture i odgovornosti.
Rezultati iznad ličnih projekcija.
Žene u poslu koje ne objašnjavaju svoj autoritet.
Tišina i distanca kao profesionalni izbor, ne slabost.
U 2026. godine, neće preživeti one firme gdje nije prijatno, preživeće psihološki sigurne.
A žene…žene više ne dokazuju da zaslužuju mjesto za stolom. One ustaju i sijedaju za drugi sto.
Photo: AI
.jpg&w=250)
